unityvillage

a village in Jackson County, Missouri, United States. The population was 140 at the 2000 census

10.02.2011.

Remont

Naoruzan pivama i mezom, sinoc sam nestrpljivo cekao prvi nastup nase fudbalske reprezentacije u ovoj 2011.-oj godini. Kao uvertiru, gledao sam nekoliko odlicnih prijateljskih susreta, npr. duele Francuske i Brazila, ili Argentine i Portugala, ali ne sa prevelikim uzbudjenjem. Ono najvaznije je tek trebalo poceti u 2 sata ujutro u cetvrtak, desetog februara po nasem vremenu.
Neobjasnjivo je to kako u satima pred utakmicu neki idiotski patriotizam pocinje da navire i bori se sa razumom. Vec od ponoci bio sam ubijedjen da cemo rastuririti sirote Meksikance, iako smo desetkovani nedolaskom naseg najboljeg napadaca i najboljeg golmana kojeg cemo ikad imati.
Meksiko je naravno odigrao puno bolje, i zasluzeno pobijedio. Mi smo na terenu izgledali dobro i organizovano, ali zahvaljujuci vlastitim kiksevima uspjeli smo primiti dva gola.
Najveci dobitak je 90 minuta odlicne i zrele igre golobradog djecaka Muhameda Besica, koji je na poziciji zadnjeg veznog presjekao i razbio veliki broj meksickih napada. Najslabija tacka nam je opet odbrana i taj kobni stoperski par o kojem se vise nema sta reci osim da nam treba novi.
Selektor je i dalje neuk (sto se nikada nece ni promijeniti), govori samo svoj jezik, na press-u prica sebi u bradu, sluzi se serijom floskula da bi objasnio tok utakmice i naravno, kao i svi Bosnjaci, krivi trecega za svoj neuspjeh. Ono sto mi je najvise zasmetalo je pitanje nekog kvazi-novinara sa tv Hayat na press konferneciju upuceno nasem selektoru koje je glasilo nekako ovako: "Pape, haj' majke ti nam reci kako si ti vidio igru naseg tima..".
Zamislite da je takav disrespect neko pokazao prema Pizonu ili Bilicu na javnoj konferenciji za novinare?! Mislim da bi ista bila prekinuta a neukom seljaku koji nije nikada cuo da se selektor jedne fudbalske reprezentacije mora persirati, dozivotno bi zabranili ulaz na slicne dogadjaje.

Ovoj zemlji je potreban potpuni remont obrazovnog sistema.
I odbrane fudbalske reprezentacije.

07.02.2011.

Ne kupujte klonove

Pocetkom prosle godine sam odlucio jedan komad svog dragocjenog steka investirati u unaprijedjenje svog video sistema, kako sam i prethodno pisao. Mislim da je to bilo tacno iza nove godine, nazvao sam svog video dilera i zatrazio da mi postavi Dreambox 800 HD u sistem i njime zamijeni dotada besprijekorni model 500 SD.
Naravno, odmah nakon instalacije ekstaticni osmijeh zadovoljstva ziletom od slike je preplavio moje glatko lice. Slika je bila neuporedivo bolja, rezolucija 1080i kroz HDMI input obasjala moju dnevnu sobu preko LCD ekrana Sony Bravia televizora. Narednih nekoliko mjeseci sam bez problema uzivao u svijetu visoke razlucivosti kroz razne susrete dobrih i manje dobrih fudbalskih liga, NBA utakmicama na talijanskom Sky Sports ili spanskom Canal+Deportes, te odlicnim i ne toliko starim filmovima na britanskom 28.2 istocno satelitu. Sve to, naavno u HD-u i 5.1 surroundu.
Ali avaj, poznato je da se rijeci Bosnjak i Rahatluk zaobilaze u sirokom luku, tako je i moj Dreambox poceo da se kvari. Prvo mu je pocao padati sistem, zbog pregrijavanja, sto sam vjerovatno i sam pospijesio ugradivsi mu Seagate hard disk od 320Gb na koji sam snimao razne sadrzaje. Nosio sam ga serviseru u Hotonj, svako par dana, da mu reinstalira image, sve dok jednom terminalno crnilo nije preplavilo njegov sicusni kineski display.
Za takvu bolest nije bilo lijeka u improviziranom servisu na periferiji grada, pa ga je moj "majstor" poslao u servis u Beograd. Dani, sedmice, mjeseci iscekivanja su uslijedili. Receiver je naravno jos bio pod garancijom, tako da se nisam puno brinuo za ishod. Nakon sto sam dokon prolio burad alkohola po lokalnim ultradosadnim kafanama, Dreambox je konacno stigao u Sarajevo, vjerovatno u prtljazniku nekog prekucanog autobusa. Servis sam morao platiti, no nisam ni pitao za objasnjenje iznenadne nevalidnosti moje garancije. Bio sam ushicen sto cu se opet druziti sa malim H i D u cosku ekrana svoga televizora.
Receiver naravno, nije radio, signala sa tanjira nije bilo i sav shrvan i potpuno unisten, opet sam ga zapakovao i odnio "majstoru" na Hotonj. On me je utjesio da ce ga poslati opet u glavni grad prijateljske drzave, te insistirati da sve sporne dijelove zamijene, bez ikakvih troskova. Pritom, moja garancija je na isteku i ja ne mogu nista poduzeti povodom toga.
Par sedmica poslije (znam da ovo postaje dosadno, ali me uzasno frustrira), receiver dolazi sa servisa, tuner mu je potpuno zamijenjen i, gle cuda, ne moram nista platiti.
Uz ucenje svih poznatih i nepoznatih sura iz Kur'ana, uvezao sam ga ponovo u kucni sistem.
Slika na Sky Sports Germany je bila kristalno jasna, AC3 zvuka nije bilo (sto sam kasnije rijesio), i mojim nevoljama je bio kraj. Zbogom dosadne kafane, zbogom prijatelji koji ste tu zbog moje neobjasnjive potrebe da dokazujem svoj finansijski potencijal kroz mnogobrojne ture najskupljeg pica u vasim casama, zbogom realni svijete!
Sedmice su prolazile, receiver je besprijekorno radio (pardon, nije citao titlove na .mkv fajlovima, ali to je bio manji problem), uzivao sam u Dzekinom debiju protiv Wolverhamptona na Sky Sports 2 HD UK i sve je bilo na svom mjestu.
Do juce, kad sam ustao u pola 11, napravio kafu i sjeo da vidim na kojem kanalu mogu pratiti Old Firm derby koji je trebao poceti u 13 i 15.
Staro crnilo je pronaslo jazbinu u kojoj se krio display mog jadnog i bolesnog Kineza, te ga tu u noci na prepad zarobilo i spremilo jutarnje iznenadjenje za glavatog vlasnika.
Ocajan, zapakovao sam receiver i odnio ga u na silikonsko brdo Hotonj, pritom se boreci sa porivom da ga u maniru Allana McGregora, golmana Rangersa koji je daleko od mojih ociju odolijevao sutevima Chrisa Commonsa, nabijem u Kosevski Potok.
Epilog: Receiver je na servisu, u Beogradu, ja gledam tv na posudjenom modelu 500 SD, i kad se sve sabere, potrosio sam goriva, amortizera, novaca na pice u kafanama, vremena i zivaca da sam mogao kupiti originalni model i uzivati bezbrizno.

Kao sto kaze Aron Ralston, glavni lik u novom filmu Dannya Boylea "127 Hours": Ne kupujte jeftini Kineski alat! (ili tako nesto).

On je izgubio ruku, ja rahatluk.

09.02.2010.

Promjene

Bio bih ignorantan i glup kad bih odlucio zanemariti sve ono sto se desilo i pokusao nastaviti zivjeti kao da se nista nije promijenilo. I jesam, oboje. Zivim kao da se oko mene nista ne dogadja, kao da ne postoji sitna sacma nepredvidivo okrutnog spleta okolnosti, krvnih zila, gitarskih kablova i pijanih tijela koja me stalno pogadja u ledja. Resursi se trose; nova muzika izlazi a ja je uglavnom ne slusam; novi vst i au pluginovi se crackuju, ja ih ne instaliram. Jedino sam kupio novi Dreambox, 800 HD. On mi je usamljeni saveznik u izbjegavanju suocavanja. I moj nespomenuti Les Paul Custom iz 1974. Morao sam, zelio sam jednu pravu gitaru da srusim mit o nedostiznosti ozbiljnog tona bez posjedovanja skupe i stare gitare. On zvuci odlicno, ali i ove nove nisu nista gore. Pare i muzika, su u uskom uzrocno-posljedicnom odnosu. Koliko para toliko muzike i obratno. Cini mi se nikad manje.

05.07.2009.

TOUR DATES LJETO 2009

10. Juli       LAKA, Lent Festival Maribor, Slovenia
13. Juli       JAZZ QUARTET, Zemaljski Muzej, Sarajevo
21. Juli       DINO MERLIN, Bugojno
23. Juli       DINO MERLIN, Bosanska Krupa
25. Juli       DINO MERLIN, Tesanj
27. Juli       DINO MERLIN, Sanski Most
01. Avgust  DINO MERLIN, Ohrid, Macedonia
21. Avgust  DINO MERLIN, Pula, Croatia
23. Avgust LAKA, Niksic, Montenegro

22.03.2009.

TOUR DATES

28-03-09 Yverdon, Switzerland
04-04-09 Norkopping, Sweden
10-04-09 Malmo, Sweden
11-04-09 Gotheborg, Sweden
12-04-09 Horsens, Denmark
17-04-09 Detroit, Michigan
18-04-09 Toronto, Ontario
19-04-09 New York, NY
24-04-09 Chicago, Illinois
25-05-09 Waterloo, Iowa
26-05-09 St Louis, Missouri

01.02.2009.

John Martyn, Allah rahmetile

Zao mi je, volio sam njegove pjesme. Postoji jedna koju je napisao, a volio bih da sam ja to uradio, jer stojim iza svakog slova.
John Martyn, covjek groznog karaktera i njeznog glasa, dovoljno hrabar da ljude zabavlja prakticno sam na sceni necim sto nije ni izbliza stand-up komedija nego upravo suprotno.

Pjesma se zove Go Easy.

Looking at me you never find out what a working man's about
Raving all night, sleeping away the day
Something to ask
Something to say
Something to keep the pain away
Something I'd like to see if it's alright.

Life, go easy on me
Love, don't pass me by.

Spending my time, making it shine, gotta throw away the rest
Look at the ways to vent and amaze my mind
Something I need
Something I plead for
Something I have to say
Something to keep me safe while I'm away.

Life, go easy on me
Love, don't pass me by
Life, go easy on me
Love, don't pass me by.

One way for me, one way for you, one way for all of us
To get back home, do whatever we want to do
Nothing to tell you
Nothing to show
Nothing that you don't know
Something to play
Something to say for now.

Life, go easy on me
Love, don't pass me by
Life, go easy on me
Love, don't pass me by
Love, don't pass me by
Love, don't pass me by
Love, don't pass me by.

24.01.2009.

Komemoracioni Centar Mir

Nakon skoro pola godine intenzivnog touriranja, sviranja po svim gradovima regiona i Evrope, uglavnom sa vecim klijentom ali cesto i sa vrlo popularnim manjim, zakljucno sa cetvrtim januarom, povukli smo rucnu. Ali onu od autobusa. Cijeli sam decembar sanjao ovaj odmor i radovao mu se. Nisam vise onaj dvadesetinestogodisnji klinac koji oznojen uzme bas bubanj i ubaci ga u cetri ujutro na minus deset u kombi bez problema. Vremenom sam se promijenio, malo me pregazilo, sve mi je teze odlaziti na daleke destinacije autom, a cak su me i ledja pocela boljeti. Ipak, moram priznati da sam se malo prepao nagle pauze, bojeci se da necu imati sta raditi i da ce mi odjednom biti tijesno u gradu i dosadno. Znalo se to desavati i prije, kada jednom prestanu muke odlazaka na rad, nedostaje ti onaj samoubilacki ritam lijeganja u 5 i ustajanja u 8 da bi se sjelo u auto i vozilo na drugi kraj zemlje.
No, ovaj put nije tako. Mislim da sam uvezao 15 dana da nisam posteno ni izasao iz kuce, pomalo radim u u studiju i ne mice mi se nikuda. Moji najbolji prijatelji su Playstation 3, novi 5.1 sistem sastavljen od Sony receivera, JBL control 1 pro satelita i Yamaha subwoofera, moj vijerni Dreambox, dva intereneta, Whirlpool mikrovalna i 12 gitara.
Cirkus ponovo pocinje osmog februara, i ne prestaje posteno do kraja maja. Zato jos 15 dana postojim samo kao avatar na Facebooku, MSNu i Skypeu.
Moram ici sad, Sivasspor-Galatasaray na LIG TV, ne smijem to propustiti.

20.01.2009.

JA NE ZELIM DA BUDE GORE

Konacno sam poceo osjecati krizu na svojoj kozi; posljedice recesije i globalne energetske krize su usle i u moj dom. Prosle sedmice nisam imao plina i sav moj komfor se srusio kao kula od karata. Nisam vise mogao po cijeli dan hodati po kuci u svom novom slafruku jer bi mi se testisi smrzli. U kuci je bilo toliko hladno da kad bih ujutro puhnuo ispod jorgana, pusilo bi se kao u najbolje ratno doba. Sa jednom razlikom, sva cuda tehnologije su radila, laptop na krilu mi je grijao koljena dok sam se na facebooku zalio svima kako mi je hladno i psovao rusku majku. Muzika je svirala iz ledenih zvucnika i novog ledenog Yamahinog 515 subwoofera; zaledjeni LCD tv je prikazivao jedan od dvije hiljade mojih kanala sa Dreamboxa. Mislim da je onaj dan kad je konacno dosao plin jedan od najsretnijih u mom zivotu.
Kriza se ocituje i kroz posao, u aprilu idem na turneju u Ameriku. Cetvrti put u 6 godina. Ovaj put samo na sest koncerata, sto je duplo manje u odnosu na recimo turneju 2005 iako je nova ploca prosla puno bolje od prethodne. Uvijek sam se radovao odlasku gore, volim tu zemlju, evo danas jedva cekam inauguraciju novog predsjednika koji isto kao i ja nema puno brade. Ali nekako nisam previse uzbudjen kao dosad, imacu samo pet slobodnih dana, cetiri u St. Louisu, koji je predosadan i jedan u New Yorku.
Necu krizu, hocu 12 koncerata. Dogovorite se, ne interesuje me.

15.01.2009.

John Martyn, otac Trip Hopa

John Martyn OBE (born Iain David McGeachy on 11 September 1948 in New Malden, Surrey, England[1]) is a British singer-songwriter and guitarist. Over a forty-year career he has released twenty studio albums and worked with artists such as Eric Clapton, David Gilmour, and Phil Collins.

In 1973, Martyn released one of the defining British albums of the 1970s, Solid Air, the title song a tribute to the singer-songwriter Nick Drake, a close friend and label-mate, who in 1974 died suddenly from an overdose of antidepressants. On this album, as with the one that preceded it, Bless the Weather, Martyn collaborated with jazz bass player, Danny Thompson, with whom he proceeded to have a fruitful musical partnership which continues to this day. He also developed a new, slurred vocal style, the timbre of which resembled a tenor saxophone.

In 1977, he released One World, which led some commentators to describe Martyn as the "Father of Trip-Hop". It included tracks such as "Small Hours" and "Big Muff", a collaboration with Lee "Scratch" Perry. One World is notable for having been recorded outside, the album's lush soundscapes are partly the result of microphones picking up ambient sounds, such as water from a nearby lake.

13.01.2009.

Sarajlije uživale uz "Funk time" Dragana Rokvića

U ugodnoj atmosferi sarajevskog kluba "Coloseum" Dragan Rokvić je u subotu navečer promovirao svoj prvi solo džez-fank album pod nazivom "Funk time". U posljednji je čas došlo do promjene u sastavu benda pa se na sceni, umjesto Hame Salihbegovića, sa Amarom Češljarom, Bojanom Ahacom i Draganom Rokvićem našao i Dino Šukalo. No, publika je uživala u odličnoj dvosatnoj svirci ovih sjajnih muzičara.

- Pomalo sam bio napet od svega. Nakon večerašnjeg koncerta, mogu reći da mi je, u neku ruku, spao veliki teret s pleća. Tek sada osjećam da je krug koji sam davno otvorio, konačno zatvoren. Osim toga, Hamo Selihbegović, koji je svirao na ovom albumu, zbog brojnih obaveza, nije mogao nastupiti večeras. No, Dino se uključio svim srcem i sve mi se skupa veoma dopalo - kaže Rokvić.

Iako je bend u ovom sastavu održao tek nekoliko proba, sudeći prema reakcijama publike, ali i mišljenju Rokvića i Šukala, sve je proteklo u najboljem mogućem redu.

- U prvom smo dijelu koncerta promovirali "Funk time", a u drugom svirali pjesme Beni Mopin (Bennie Maupin), sastava "Return to Forever", Herbija Henkoka (Herbie Hanckock)... Bilo je dosta naporno, ali sam uspio. Ako ništa drugo, naučio sam Rokine pjesme - iskren je Šukalo. 

Dragan je, inače, dugogodišnji član grupe "Sikter", član Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, kompozitor i strip-crtač, a solo album, na kojem je sedam naslova, nastao je, kako kaže, u kratkom vremenskom periodu.

- Od proljeća 2008. počeo sam snimati neke ideje na mobitel. Tokom ljeta sam ušao u studio, a album se na tržištu pojavio već u novembru u izdanju "Hayat Productiona" - rekao je Rokvić i dodao da nove svirke slijede tek u martu, jer želi da se slože utisci.

10.09.2008.

SVIRKE OKTOBAR/NOVEMBAR

30. sept  DINO MERLIN, ZAGREB
3. okt      DINO MERLIN, BIELEFELD
4. okt      DINO MERLIN, MINHEN
23. okt    LAKA, ZAGREB (Tvornica)
24. okt    DINO MERLIN, HAMBURG
25. okt    DINO MERLIN, FRANKFURT
28. okt    AMIRA, DOM ARMIJE, SARAJEVO
29. okt    LAKA, DOM MLADIH, SARAJEVO
1. nov     DINO MERLIN, DUSSELDORF
15. nov   DINO MERLIN, LJUBLJANA
20. nov   DINO MERLIN, SKOPJE

07.09.2008.

NBA

Kupio sam DREAMBOX 500, koji otvara sve kanale sa svih satelita koje tanjir promjera 90cm postavljen na balkonu dvadesetcetverogodisnje zgrade u Velescima moze uhvatiti. Moje odusevljenje izaziva ne samo cinjenica da mogu gledati sve fudbalske utakmice svih liga na svijetu, vec i nadolazeca NBA sezona, koju cu moci svakodnevno pratiti na nekoliko kanala. Nakon sto sam u poslijeratnom periodu bio pravi fanatik i znao sve rostere svih 27 ekipa, zadnjih 4-5 godina nisam imao gdje gledati pa sam potpuno ispao iz fazona.
Nedelja, peti Oktobar, prva utakmica predsezone, u pola dva Detroit ide u Miami. Ja sjedim na kaucu, nakon sto sam vozio iz Minhena gdje cu imati koncert noc prije. Top eura u dzepu, piva i NBA na TV-u.

06.09.2008.

RAT

Sjecam se kad sam u ratu, isprovociran nevidjenom popularnoscu koju je u podrumu imao moj komsija gitarista, prvi put pozelio da mozda i ja naucim svirati. Necu puno pricati o tom procesu ucenja, koji je trajao skoro cijeli rat. Ono sto me je kroz te tri godine drzalo je bila zudnja za pravim instrumentom, necim sto sebi apsolutno tada nisam mogao priustiti. Puno puta sam nailazio na Stratokastere, americke, meksicke, japanske. Cijene su im bile do 100 km, sa najnizom od 50, negdje u jeku rata, '94-te godine. Ja sam bukvalno sanjao gitare, kako sam odrastao, paralelno sa erotskim teenagerskim snovima o nepoznatim zenama za koje sam znao da ce nekad doci. Prva dobra elektricna koja mi je pala saka bio je jedan rokerski Guild, amerikanac. Mom drugu Muhi komsija je prije odlsaka iz Sarajeva ostavio na cuvanje tog crnog Guilda, pojacalo Roland Jazz Chorus 120 i Kawai sint. Skoro pola rata Guild je stajao kod mene i svi smo ga svirali, redali se na njemu. Uzivao je status jedine cure na pustom otoku punom potentnih muskaraca.
Danas, vise od deceniju i po poslije, imam nekoliko vrhunskih gitara. I divno je sto i dan danas kad cujem da neko prodaje ili ima neku super gitaru u ciji posjed bih mogao doci, zadrhtim kao onda u podrumu. Evo se kao dijete radujem sto cu cetvrtog oktobra svratiti u shop u Minhenu i kupiti Seymour Duncan magnete za svog novog Les Paul Standarda, 50's honeyburst. Istog onog kojeg sam vidio u ratnim erotskim snovima. Ovog na slici.

13.08.2008.

SVIRKE AVGUST/SEPTEMBAR

6. Avgust, Budva, Jaz   DINO MERLIN

8. Avgust, Bihac, Luke   DINO MERLIN

9. Avgust, Gorazde, Trg Prijateljstva   LAKA

16. Avgust, Tuzla, Tusanj   DINO MERLIN

20. Avgust, Sarajevo, Vijecnica   TAMARA OBROVAC DUO

22. Avgust, Sarajevo, Dom Mladih   LAKA

31. Avgust, Zenica, Trg   DINO MERLIN

12. Septembar, Sarajevo, Koloseum,   ZDENKA KOVACICEK

20. Avgust, Osijek  LAKA

21. Avgust, Skopje   LAKA

27. Avgust, Rijeka   LAKA

01.05.2008.

SVIRKE MAJ/JUNI

03/05 Laka, Oxygen, Mostar
06/05 Laka, K-Set, Zagreb
08/05 Laka, Cvetlicarna Mediapark, Ljubljana
09/05 Laka, Farewell Party, Coloseum, Sarajevo
10/05 Laka, Beograd
11/05 Dino Merlin, Cemal Resit Bay, Istanbul
24/05 Dino Merlin, Budva
11/06 Amira Medunjanin, QBP, Sarajevo

08.04.2008.

Familija

Razmisljam da pokrenem neku vrstu inicijative da svoj bend nekako brendiram. Neku nekako. Dakle pojma nemam odakle da krenem. Mozda sa stranicom, nekom vrstom fan page na Facebooku. Nesto kao Dino Merlin Band bez njega. Nemam nista protiv njega ali bih htio da napravim promociju nase zajebancije. Sedam ljudi koji danima sjede zatvoreni u kombiju, pored zamagljenog stakla i pricaju najvece gluposti. Onda dodju na kraj svijeta i naprave budalastinu na bini.
Stranica bi predstavila ponaosob: gojaznog super-bubnjara sa djecijeg duha i lica, ozbiljnog i sabranog basistu-cinika, duhovitog i casnog saksofonistu debelih nogu sa bliskog zapada, mirnog i povucenog klavijaturistu punog razumijevanja za sve, dijete koje se pretvara u zenu sjajnog glasa i novih zuba, ostarjelog pionira rap-a koji poznaje sve ljude na planeti i na kraju sebe. Nezrelog tridesetjednogodisnjaka koji humorom rjesava probleme. I slabo komponuje.

Napravicu ja to.

20.03.2008.

RASPORED SVIRKI ZA MART, APRIL I MAJ

29/03 St. Galen, Dino Merlin
04/04 Antwerpen, Dino Merlin
05/04 Luxembourg, Dino Merlin
07/04 Sarajevo, Dom Mladih, Laka
11/04 Graz, Dino Merlin
12/04 Wien, Nachtwerk, Dino Merlin
18/04 Celje, Dino Merlin
19/04 Grosuplje, Congo Casino, Dino Merlin
26/04 Mostar, Club Oxygen, Laka
02/05 Tuzla, Laka
03/05 Sarajevo, Laka
08/05 Ljubljana, Cvetlicarna, Laka
09/05 Beograd, Laka
11/05 Istanbul, Dino Merlin

15.03.2008.

Probudih Ziska

Maloprije da se protegnem, opalim nogom macka direktno u facu. On se samo okrenu i nastavi spavati. Laka predlaze da mu promijenim ime u Zisko, meni se pretjerano ne svidja. Nemam nista protiv Gluscevica Ziska, od oca Albanca i majke Bosanke, ali Fifi je Fifi. To je macak za kojeg se donedavno mislilo da je zenka, pa mu se tako nadilo i zensko ime. Helem, on se okrenu i nastavi. Volio bih da sam kao on, da kad me nesto opali dok sanjam samo nastavim. Okrenem se i sanjam dalje. Ali nisam takav.

07.03.2008.

Slovenia

Idem za par minuta u Sloveniju, sviram gore u Cankarjevom Domu sa Amirom. Postacu neke slike ovdje i na Facebooku kad se vratim.

http://www.bosnjak.si/index.php?option=com_content&task=view&id=97&Itemid=34

01.12.2007.

RASPORED SVIRKI

10/12 City Pub Sarajevo, DARKO POLJAK QUARTET
15/12 Zurich,, Switzerland DINO MERLIN
16/12 Ljubljana, Slovenia DINO MERLIN
17/12 City Pub Sarajevo, DARKO POLJAK QUARTET
18/12 Holiday Inn Sarajevo, AMIRA MEDUNJANIN
22/12 Pforzheim, Germany, DINO MERLIN
25/12 Dusseldorf, Germany, DINO MERLIN


Stariji postovi

unityvillage